Dječji vrtić
Vrbovec

Za roditelje

ZAŠTO BEBE GRIZU I UDARAJU?

Zašto bebe grizu i udaraju?
Ne shvaćajte to osobno. Sve što bebe čine, vrti se oko njihovih ruku i usta. Ruke i usta su
njihova prva društvena oruđa, vježbaju koristeći se njima. Čim zubi izbiju, a ruke počnu
mahati, bebe eksperimentiraju i koriste ova oruđa na različitim stvarima kako bi vidjele
kakav je to osjećaj. Bebin posao je da koristi ta oruđa; vaš posao je da je naučite kako.
Ovi rani ugrizi i udarci, nezgodni po izgledu i osjećaju koji izazivaju, zapravo su zaigrana
komunikacija ili, u najgorem slučaju, izražavanje frustracije, a ne agresivno ponašanje ili
nepoštivanje.
Ugrizi i udarci najčešći su između 18 mjeseci i 2,5 godine, kad dijete nema dovoljno razvijene
govorne sposobnosti da izrazi svoje potrebe; umjesto toga komunicira djelovanjem. Griženje
obično prestaje razvojem djetetove govorne sposobnosti; udaranje ne.

Zašto mala djeca grizu, guraju i lupaju nogom?
Društveno nepoželjni pokreti mogu prerasti u agresivno ponašanje ako ih se ne prati. Zbog
toga ih želite ukloniti prije nego postanu sastavni dio ponašanja. Djeca koriste ovakva
ponašanja da bi oslobodila zatomljenu ljutnju, kontrolirala situaciju, pokazala moć ili zaštitila
svoj teritorij u bitki za igračku. Ponekad djeca koriste ova ponašanja da bi prodrla do svojih
distanciranih roditelja.

Razmislite o izvoru. Što izaziva agresivna ponašanja? Vodite dnevnik (ili pamtite) u kojem
ćete prepoznati povezanost između onoga što dijete radi i okolnosti koje su izazvale njegovo
ponašanje.
Kada dijete udara roditelja. Pljuskanje lica je društveno neprihvatljiva gesta s kojom mala
djeca eksperimentiraju. Preusmjerite pljuskača na društveno prihvatljivu alternativu:''Daj
pet!''. Slično tome, preusmjerite ugrize: ''Ne grizi! Jao! Mamu boli!'' (napravite tužan izraz
lica); potom preusmjerite ponašanje:''Zagrli mamu. To je lijepo.'' (nasmiješite se i uzvratite
zagrljaj). Prema ugrizima, lupanju nogom ili guranju roditelja treba postupati na sličan način-
zaustaviti ih. Ne dopuštajte svom djetetu da vas koristi kao vreću za boksanje. Pošaljite mu
poruku da nećete dopustiti da vam nanosi bol. Ako ne dopustite svojem djetetu da vas udara
kad je malo, manje je vjerojatno da će dopustiti da drugi udaraju njega kada bude starije. Vi
ćete mu biti uzor kako se treba suprotstaviti udarcima.
Budite uzor za neagresivnost. Dijete koje živi s agresijom, postaje agresivno. Kako vi
iskazujete razočaranje, rješavate sukobe i postižete da se čuje ono što želite reći? Agresija
je zarazna. Mala djeca preuzimaju agresivno ponašanje i od starije braće. Ako manje dijete
vidi stariju djecu da se tuku, zaključit će da je to način ophođenja prema drugim ljudima.
Pretvorite takvu situaciju u iskustvo učenja za stariju djecu. Istaknite kako su oni uzor te im
recite kako za vlastitu dobrobit, kao i za dobrobit malaca, moraju popraviti svoje ponašanje.
Dijete nanosi bol drugom djetetu. Primjećujete da jedno dijete koristi guranje ili lupanje
drugog kako bi dobilo igračku. Pokažite i recite da postoji drugačiji način da dođe do
igračke. ''Ne udaramo druge ljude. Ako želiš igračku, pričekaj dok ti se prijatelj prestane
igrati ili pitaj mamu i ja ću ti pomoći da se dogovorite. Kad nešto želim od tebe, ne udaram
te nego te lijepo pitam.'' Ako dijete koje je udarilo ne surađuje, zamolite žrtvu da kaže:''Neću
se s tobom igrati dok ne kažeš da ti je žao i ne prestaneš udarati.'' Dvogodišnjaci možda ne
mogu to sve izreći riječima, ali razumjet će ih; stoga vi izrecite riječi umjesto njega i završite
zaključkom.
Dajte ''napadaču'' time-out. ''Ugriz boli, a loše je nanositi bol. Moraš sjediti kraj mene.'' S

dvije godine dijete uglavnom može povezati svoje ponašanje i posljedice. Potaknite dijete da
kaže:''Žao mi je.''
Nagrada. Djeca starija od tri godine dobro reagiraju na nagrade, npr. pomoću ''tablice
neudaranja''. ''Svaki dan kad budeš dobar prema svojim prijateljima, stavi smajlića na tablicu.
Kad skupiš tri smajlića, idemo na sladoled.''
Usporite malu munju. Promatrajte dijete ako mu je navika udarati igračke, lupati lutke i sl.
Ova ponašanja mogu biti znak upozorenja za napetost i ljutnju. Potičite nježniju igru:''Zagrli
medvjedića. Pogladi lutku.''
Potičite samokontrolu. Neka impulzivna djeca udaraju prije nego što promisle. Pomozite
djetetu starijem od tri godine da kontrolira svoje impulse predlažući zamjenska ponašanja na
koja se prebacuje čim poželi udariti: ''Čim ti se učini da bi udario, zgrabi jastuk, stisni ga ili
idi trčati po dvorištu.''

STRAHOVI KOD DJECE

 

Koji su najčešći strahovi kod djece i kada se javljaju:

Dob djeteta:

- do druge godine

- dvije do tri godine

- pet godina

- šest godina

Strahovi:

- strah od odvajanja, nepoznatih osoba, iznenadnih podražaja
(npr. buka), visine

- strah od mraka, malih životinja

- strah od ''zločestih'' ljudi, strah od fizičke ozljede

- strah od nadnaravnih bića, spavanja sam, grmljavine

FOBIJE

Ako dijete ima strah koji nije primjeren dobi ili je pretjeran vjerojatno se ne radi o strahu već
o fobiji. Kod fobija djeca se ne brinu da će biti osramoćena i ne prepoznaju problem već ga
roditelji uočavaju.
Simptomi fobija:
- postojan strah od neke stvari ili situacije koji je neproporcionalan situaciji ili ''nema
smisla''
- dijete izbjegava ili pokušava izbjeći situaciju, mjesto, stvar koje se boji ili je jako
uzrujano kada im je izloženo
- dio djetetove svakodnevnice je ometen ili je dijete jako uzrujano zbog svoje fobije

Djeca ponekad strahove uče opažanjem (od odraslih).

Kako spriječiti da plašljivo dijete razvije fobiju:

1. Ohrabrite dijete da se suoči sa strahom a ne da ga izbjegava.
Prirodna reakcija je pobjeći od onoga što nas plaši, ali izbjegavanje pojačava strah. Dijete
treba ohrabriti na suočavanje blagim nagovaranjem, pohvalama, malim nagradama.
Poželjno je situaciju koja ga plaši povezati sa nečim pozitivnim.

2. Budite uzor svom djetetu: ponašajte se bez straha i razmišljajte bez straha.
Roditelji prvo djetetu pokažu suočavanje sa predmetom koji ga plaši, a zatim dijete
ponavlja to ponašanje. Poželjno je djetetu objašnjavati, dati informacije, ponuditi drugi
način razmišljanja o onome što ga plaši. Strahovi se najčešće temelje na nerazumijevanju.

3. Upotrijebite djetetove ''junake'' kao primjere hrabrog ponašanja.
''Kako bi Spužva Bob to riješio? Kako bi se on ponašao u toj situaciji?''

4. Potičite jačanje djetetovog samopouzdanja.
Plašljiva djeca imaju sniženo samopouzdanje. Korisno može biti bavljenje sportom jer
pruža mogućnost kontrole na svojim tijelom i njegovim reakcijama.

POTICANJE GOVORA KROZ IGRU

U djetetovoj prvoj godini najjače se razvijaju motorika i govor, a upravo razvoj govora
možete potaknuti zahvaljujući nekoliko pametnih strategija. Evo nekoliko savjeta iz
knjige Razvoj djece kroz igru autorice Anne Pulkkinen.
Dragi mame i tate! Sigurni smo da uživate u svakom trenutku s vašim djetetom, svaki
njegov pokret, pogled ili riječ vama je novi razlog za veselje... Kako i ne bi kad su djeca
vaše najveće bogatstvo. Mali znatiželjci pomno promatraju svaki vaš pokret i
upijaju „poput spužvica“ svaku izgovorenu riječ, a najviše pamte kroz igru. Donosimo
vam sedam načina kako kroz zabavu poticati mališana na učenje, te dvije igre za
poticanje govora i pamćenja.

Oči, nos, uši, usta...

Uvijek iznova govorite djetetu kako se zovu pojedini dijelovi njegova tijela. Pitajte
ga:“Gdje je nos? Gdje su uši?“ Obratite pozornost na to da imenujete svaki dio tijela, pa i spolne organe. Mnoga djeca upravo za te dijelove tijela ne znaju odgovarajuću riječ.
Sigurno ste čuli rečenicu:“Sad ću te oprati tamo dolje!“

Da i ne

Pokažite djetetu fotografiju na kojoj je, naprimjer, lopta. Pitajte ga:“Je li to auto?“ Dijete
će vam, isprva odmahivanjem glavom a poslije i riječima odgovoriti:“Ne“. Naizmjenično
potvrdno kimanje i riječ „da“, odnosno kimanje i riječ „ne“ vesele djecu, a razumijavenja
govora postaje sve bolje.

Donesi, molim te...

Dajte djetetu jednostavne zadatke:“Donesi, molim te, loptu!“, „Odnesi posudu u
kuhinju!“ Dijete će ponosno obaviti zadaće.

Glasno, tiho

Igrajte se jačinom svojeg glasa – jednom malo glasnije, zatim malo tiše. To će se djetetu
svidjeti i uskoro će vas početi oponašati.

Veza na daljinu

S djetetom možete razgovarati i na većoj udaljenosti: obraćajte mu se iz kupaonice dok
se ono igra u dnevnom boravku. Vaš će glas zvučati nešto drugačije, a dijete će ga s
posebnom pozornošću slušati.

Govoriti i promatrati se

Uzmite kartonski tuljac ili posudu i vičite ili šapčite u njih. U početku izgovarajte
djetetovo ime. Zatim otvor tuljca stavite pred njegova usta. Uskoro će vas dijete pokušati
oponašati. Mijenjanje glasa uistinu je zabavno.

Radost uz knjige

Zajedničko listanje slikovnica i imenovanje predmeta i bića s ilustracija proširuju djetetov
riječnik. Prve slikovnice neka imaju po jednu, jasno prepoznatljivu ilustraciju na slici, na
primjer, loptu ili mačku.

POLAZAK U VRTIĆ

Polazak u vrtić

Djetetov polazak u vrtić je vrlo važan ali i težak korak u životu dijeteta. Za malo dijete ostajanje u vrtiću puno je teže no što se roditelju ...Roditelji mogu pomoći djetetu da se lakše prilagodi i maksimalno mu umanjiti stres kada dođe vrijeme za njegov odlazak u vrtić i razdvajanju od vas.Vrlo je važno sa pripremama za polazak u vrtić početi na vrijeme. 

DRUŠTVENE AKTIVNOSTI I IGRA

Djeca u vrtiću dok se igraju se moraju i slagati s drugom djecom. Ako vaše dijete  dosad nije provodilo vrijeme družeći se s drugom djecom, tada će mu zajednička igra, dijeljenje igračaka, čekanje na red i slično biti teško prihvatljivo. Pohađanje nekih aktivnosti (plivanje, igraonice ili sl.) ili jednostavno igra s djecom iz susjedstva u parku ili s djecom vaših prijatelja u tome može uvelike pomoći.

ŠTO DIJETE MOŽE OČEKIVATI?

Vjerojatno nema dijeteta koje se osjeća nelagodno kada dođe vrijeme za polazak u vrtić.''Biti će ti zabavno kao nikad dosad''  ili ''Nemaš se čega bojati''  su rečenice koje treba izbjegavati. Naravno da se ima čega bojati i naravno da se neće zabaviti kao nikad dosad. Teta u početku nije prijatelj, a može se dogoditi da dijete čitav dan u vrtiću provede sjedeći u kutu plačući - dakle lagali ste mu.Čuvajte se bilo kakvih rečenica kada dođe vrijeme za odlazak u vrtić, jer bi se one mogle kasnije krivo protumačiti. Umjesto toga , umanjite strah informacijama. Pričajte mu o djeci s kojima će boraviti u grupi i igrati se s njima - koliko su stari, dječaci i djevojčice, zatim što će raditi - ići van u dvorište, crtati. Bilo bi još bolje ili odlično kada biste prije početka odlaska u vrtić zajedno posjetili zgradu i poznali tetu i djecu. Bilo bi i zgodno, ako je moguće da neku od djece s kojom će pohađati vrtić pozovete na igranje nekoliko dana prije početka vrtića. 

OSTANAK RODITELJA U VRTIĆU

Ako to u vašem vrtiću nije već uobičajeno, pokušajte s tetom dogovoriti da prvih nekoliko dana neko vrijeme vi i vaše dijete ostanete zajedno u grupi. Pokažite mu igračke, a zatim pokušajte ostati u vrtiću po strani.Neka zna da ste tu, ali neka se samo igra i druži. Također bi bilo dobro da ga prvih nekoliko dana ne ostavljete puno vrijeme u vrtiću, već po nekoliko sati, s tim da svaki dan produžite boravak u vrtiću.Preporuča se da prvo vrijeme dijete u vrtić vodi roditelj na kojeg je dijete manje vezano.

 Ono što niti jedan roditelj ne smije zaboraviti prilikom kada dođe vrijeme za odlazak u vrtić  je: ono što vi osjećate osjeća i vaše dijete. Ako ste vi kao roditelj zabrinuti, uplašeni, nervozni, takvo će biti i vaše dijete. Prijeti li vaše dijete da vi tetu vidite kao prijateljicui ono će je lakše prihvatiti kao pozitivnu i prijateljsku osobu. Pripremite i sebe za razdvajanje. Budite vedri, smireni i opušteni, dozvolite i da dijete to vidi i osjeti. 

POZDRAVNI RITUAL

Ako je odlazak u vrtić  prvi put da se razdvajate, vaše dijete može pomisliti da se više nećete vratiti. Izmislite poseban pozdravni ritual kojeg ćete se pridržavati svaki dan, nešto kao npr. ''brzo ću se vratiti, puno prije nego padne mrak''. Nikako nemojte  '' pobjeći'' kada se dijete zaigra. Vama kao roditelju će to izgledati bezbolnije, ali dijete će se osjećati prevareno..Dijete koje plače pri pozdravanju , najčešće prestane nekoliko minuta nakon što roditelj ode - neka vas plač ne uznemiruje.

DISCIPLINA

Veliki dio discipline počiva na učenju kako razgovarati sa djetetom. Način na koji razgovarate s njim uči ga kako razgovarati sa drugima.

Povežite se prije nego dajete uputu. Prije nego što djetetu date uputu, čučnite da budete
u njegovoj razini i ostvarite kontakt očima kako biste mu privukli pažnju. Naučite ga da se usredotoči. Isti govor tijela koristite i kada slušate dijete. Provjerite da kontakt očima ne bude tako snažan da ga dijete doživi kao kontrolu, a ne povezivanje.

Obratite se djetetu. Započnite svoj zahtjev djetetovim imenom:''Marko, hoćeš li molim te…'' Budite kratki. Recite uputu jednom rečenicom. Što duže pričate, vjerojatnije je da će se dijete oglušiti na ono što govorite. Previše rečenica je česta pogreška kada se razgovara o nekom problemu. Time dijete dobiva osjećaj da niste previše sigurni što želite reći.

Ostanite jednostavni. Koristite kratke rečenice s kratkim riječima. Slušajte kako djeca
međusobno razgovaraju i pamtite. Kada vaše dijete ima ukočeni, nezainteresirani pogled, više vas ne razumije.

Zamolite dijete da ponovi ono što tražite od njega. Ako ne može, predugačko je ili
prekomplicirano.

Iznesite ponudu koju dijete ne može odbiti. Ponudite razlog za svoj zahtjev koji je u
djetetovu korist, koji je teško odbiti. To djetetu daje razlog da napusti svoj položaj moći i
učini ono što vi želite (''Ana, obuci se da možemo ići van igrati se'').

Budite pozitivni. Umjesto ''Ne trči'', pokušajte s ''U kući hodamo, a vani možeš trčati''.

Počnite svoju uputu sa ''Želim''. Umjesto ''Silazi'', recite ''Želim da siđeš''. To je učinkovito kod djece koja žele ugoditi, ali im se ne sviđa kad im se naređuje. Govoreći ''Želim'', dajete razlog za poslušnost, a ne samo naredbu.

''Kada…onda''. ''Kada opereš zube, onda ćemo početi priču.''''Kada'' koje podrazumijeva
da očekujete poslušnost bolje je nego ''Ako'' koje ukazuje da dijete ima izbor i kada mu ga zapravo nemate namjeru dati.

Prvo djela, onda riječi. Umjesto da viknete ''Ugasi TV! Vrijeme je za večeru!'', uđite u
sobu u kojoj dijete gleda televiziju, nekoliko trenutaka mu se pridružite u gledanju, a potom tijekom reklama ugasite TV. Kada dođete do djeteta, pokazujete da ste ozbiljni u zahtjevu, inače to djeca tumače kao stvar izbora.

Omogućite izbor. ''Želiš li prvo oprati zube ili obući pidžamu?'', ''Crvena majica ili plava?''

Govorite prikladno razvojnom stupnju. Što je dijete mlađe, to kraći i jednostavniji moraju
biti vaši iskazi. Uzmite u obzir djetetovu razinu razumijevanja. Česta pogreška je postavljanje pitanja ''Zašto si to učinio?''. Čak i većina odraslih ne može uvijek odgovoriti na to pitanje. Umjesto toga probajte sa ''Idemo porazgovarati o onome što si učinio''.

Govorite društveno poželjno. Čak i dvogodišnjak može naučiti reći ''Hvala''. Očekujte od
djeteta da bude pristojno. Govorite s djetetom na način na koji želite da se ono obraća vama.

Govorite psihološki ispravno. Prijetnje i prosudbe vjerojatno će kod djeteta izazvati
obrambeni stav.''Ti'' poruke čina da se dijete zatvori u sebe. ''Ja'' poruke ne zvuče optužujuće.
Umjesto ''Bolje da napraviš to…'' ili ''Moraš…'' probajte s ''Htio bih…'' ili ''Jako mi je drago
kada ti …''.Nemojte postavljati pitanja kada negativni odgovor nije moguć. ''Hoćeš li, molim te, uzeti kaput?''Jednostavno recite: ''Uzmi svoj kaput, molim te.''

Stišavajte dijete kroz razgovor. Što glasnije dijete viče, vi tiše odgovarajte. Dopustite da
se dijete ispuše dok u pravim trenucima ubacujete komentare poput ''Razumijem'' ili ''Kako mogu pomoći?''. Ponekad je za smirivanje izljeva bijesa dovoljan i slušatelj kojem je stalo.
Ako budete na djetetovoj razini, imate dva izljeva bijesa koja treba rješavati. Budite odrasla osoba zbog njega.

Smirite onog koji sluša. Prije nego date svoje upute, postignite emocionalnu ravnotežu, inače gubite vrijeme. Dijete neće ništa upiti ako je uzrujano.

Ponavljajte svoju poruku. Djeci stvari treba reći puno puta. Sve manje ponavljajte kako
dijete postaje starije.

Dajte djetetu zaokruženu misao. Umjesto ''Nemoj stvari ostavljati naokolo''
pokušajte ''Marko, gdje želiš držati stvari za nogomet?''. Ako date djetetu da samo popuni praznine, vjerojatnije je da će učinak naučenog biti duži.

Omogućite privlačne alternative. ''Ne možeš sam ići u park, ali se možeš igrati kod susjeda u vrtu.''

Ohrabrite dijete da koristi riječi umjesto tijela. '' Reci mami riječima kako se osjećaš.''

Izrecite upozorenje unaprijed. ''Uskoro krećemo. Pozdravi se sa svojim prijateljima…''

Otvorite zatvoreno dijete. Pažljivo odabrane riječi otvaraju male umove i usta. Držite
se tema za koje znate da potiču vaše dijete. Postavljajte pitanja koja traže više od ''da''
ili ''ne''.Umjesto ''Jesi li provela dobar dan u vrtiću?'' probajte ''Koja je najzabavnija stvar koju si danas napravila?''

Koristite ''Kada ti… osjećam se…jer…'' ''Kada ti otrčiš od mame u dućanu osjećam se
zabrinuto jer se možeš izgubiti.''

Zaključite raspravu. Ako je tema stvarno završena za raspravu, to i recite.''Neću promijeniti svoje mišljenje o tome. Žao mi je.'' Time ćete uštedjeti gnjavažu i sebi i djetetu. Upotrijebite poslovni ton glasa kad to činite.

Prema ''Disciplina'', Dr. William i Martha Sears, 2009., Mozaik knjiga

Anketa

Arhiva

  • 2018. godina
  • 2017. godina
    • prosinac
    • studeni
    • listopad
    • rujan
    • kolovoz
    • srpanj
    • lipanj
    • svibanj
    • travanj (1)
    • ožujak
    • veljača
    • siječanj
  • 2016. godina
    • prosinac
    • studeni
    • listopad
    • rujan
    • kolovoz
    • srpanj
    • lipanj
    • svibanj
    • travanj
    • ožujak
    • veljača
    • siječanj
  • 2015. godina
    • prosinac
    • studeni
    • listopad
    • rujan
    • kolovoz
    • srpanj
    • lipanj
    • svibanj (1)
    • travanj
    • ožujak
    • veljača
    • siječanj
  • 2014. godina
    • prosinac
    • studeni
    • listopad
    • rujan
    • kolovoz (2)
    • srpanj (1)
    • lipanj
    • svibanj
    • travanj (1)
    • ožujak
    • veljača
    • siječanj
  • 2013. godina
  • 2012. godina